Nakon posljednjeg sudijskog zvižduka u utakmici osmog kola Prve lige FBiH između Rudara i Tomislava, zabilježene su užasne scene.
Naime, trener domaćeg tima, Bećir Mehanović, prema zvaničnom izvještaju, nije mogao da iskontroliše bijes, te je na sredini terena prišao sudiji i udario ga pesnicom u glavu.
Sudija Suad Nurić iz Gračanice uzalud se uputio u tunel, jer su se nemile scene nastavile i tamo, jer je prema izvještaju Mehanović i u službenim prostirijama ponovo udario Nurića.
Agresivno su se ponašali i navijači Rudara, koji su sačekali sva službena lica i gađali ih kamenjem, bocama i poljevali ih vodom.
Gračanica se po prvi put spominje u osmanskim izvorima 1528. godine. Naselje je pripadalo nahiji Soko, i bilo je poznato po rudniku željeza. Centar nahije Soko predstavljao je srednjovjekovni utvrđeni grad Sokol, koja se nalazi na oko 6 km udaljenosti od grada.
Naselje Gračanica je predstavljalo najveće naselje nahije Soko. Status grada (kasabe) Gračanica je stekla nešto prije 1548. godine, a do 1604. godine Gračanica je brojala deset mahala sa osam džamija i mesdžida, više kulturno-prosvjetnih ustanova, hamamom itd, te 25 registriranih esnafa. Po broju stanovnika dosegla je nivo Donje Tuzle (današnja Tuzla). Negdje krajem 17. vijeka, Ahmed-paša Budimlija, najznačajniji gračanički vakif, izgradio je čaršijsku džamiju, hamam (javno kupatilo) i sahat kulu koja je godinama prepoznatljivo obilježje gračaničke čaršije. U prvoj polovini 19. vijeka, gradačački kapetani iz porodice Gradaščević (Osman-beg, Murat-beg i Hadži Bećir-beg) osnovali su još tri značajna vakufa, te izgradili dvije medrese, više desetina dućana, hanova i drugih koristonosnih objekata.
U vrijeme austrougarske okupacije BiH 1878. godine, pred Gračanicom se odigrala jedna od najvznačajnijih bitaka, u kojoj su združene snage Bošnjaka pod komandom pljevaljskog muftije Mehmed Vehbi ef. Šemsekadića pobijedile okupatora i prisilile ga na povlačenje ka Doboju.