Neobičan prizor, poput onog u baštama, dočekao nas je početkom jeseni na Željezničkoj stanici u Banjaluci. Naime, među pružnim šinama na Željezničkoj stanici u Banjaluci rodio je paradajz.
Plod je već počeo da rumeni, pa ukoliko ne strada od voza ili vremenskih neprilika, uskoro se može naći na nečijoj trpezi. Zanimljivo je kako je biljka dosad sačuvana, s obzirom da ovom prugom saobraćaju vozovi, a pogotovo jer se radi u tvrdom i suvom tlu koje je posuto kamenjem, pišu Nezavisne.
Inače, iz Banjaluke se vozom može stići samo do Prijedora, Novog Grada i Doboja. Linija za Sarajevo ukinuta je početkom migrantske krize.
Paradajz je loza puzavica, koja naraste oko 1,5 m ili više, ako je pronađe oslonac. Nekultivirani paradajz naraste tek 80–90 cm. U područjima sa umjereno kontinentalnom klimom je jednogodišnja biljka, međutim u krajevima odakle potiče (Južna i Srednja Amerika) on je višegodišnja biljka. Ima dva kotiledona. Raste iz sistema podzemnih korjenja, te ako glavna stabljika prestane rasti, bilo zbog cvjetanja ili uginuća, pomoćne (lateralne) stabljike počinju rasti iz istog korjenskog sistema i razvijaju se u potpuno funkcionalne biljke. Stabljika paradajza je pokrivena sičušnim dlačicama. Ove dlačice potpomažu proces puzanja, tako što se mogu razviti u pomoćne korjenove kad god su u kontaktu sa tlom ili vlagom, naročito ako loza ima poteškoća sa prvobitnim korjenom. Paradajz ima složene listove, tako da spada u biljke sa regularnim listovima. Međutim, neke sorte imaju jednostavno lišće, slično krompiru. Cvjetovi se formiraju u grupi, sa prašnicima poredanim po rubovima, potpuno okružuju tučak u pravilnoj formaciji. Imaju svojstvo samooprašivanja. To je iz razloga što im je prirodno stanište Novi Svijet, a sve biljke Novog Svijeta su se razvijale bez pčela te imaju potpuno specifične i drugačije forme oprašivanja.