Glumac Igor Pervić se na sceni pojavio prvi put sa samo sedam godina i svima je bilo jasno čime će se baviti! Gde god bi se pojavio, plenio je šarmom i osmehom. A njegove svetle oči je retko ko mogao da zaboravi.
Bio je talentovan, harizmatičan i lep kao lutka. Bio je beogradski šmeker, dečko sa manirima, koje je naučio od roditelja velikana – Muharema Pervića i Lidije Pilipensko. Devojke su ludele za njim, ali… Upao je u kandže droge iz koji nije uspeo da se izvuče, a prvi heroin mu je dala jedna lepotica.
Pervić je glumio u kultnim filmovima “Crni bombarder”, “Lajanje na zvezde”, “Bure baruta”, i poznatim serijama “Ranjenik”, “Vuk Karadžić”. A mnogima u sećanju je ostala njegova bolna ispovest o agoniji koju je prošao u godinama kada se drogirao.
A pakao sa drogom krenuo je još od njegove 13. godine…
– Kad udahnete taj lepak onda se javi taj osećaj neki da ste bezbedni, da ste zaštićeni I od spoljašnjeg sveta I realnosti. Ja sam se tada osećao tako. I mislio sam da je to prava stvar I da to treba raditi sa 13 godina. To je bila jedna ekipa koja se nije razvadajala. Od prvog do narednog puta je prošlo par dana kada sam uzeo kesu. E sad pošto taj lepak smrdi mnogo onda smo svi nosili četkice za zube I kaladont i uporno prali zube da roditelji ne bi primetili taj lepak – ispričao je Igor.
Roditelji nisu znali šta se dešava sve dok im to nije rekao Igorovog drug sa kojim je trenirao košarku.
– Ja sam trenirao košarku i bio dosta dobar u tome. Jedan dan se na treningu pojave moja majka I moj očuh. Tad sam imao skoro 14 godina. I tu je bio jedan moj drug sa kojim sam zajedno trenirao I on je rekao mojim roditeljima čime se ja bavim. I hvala mu na tome. Tada sam mislio da mi je najveći neprijatelj ali se ispostavio kao sjajan prijatelj. Oni su došli, ja sam ih video na tribinama i pitao se zašto su tu. Posle smo povezli tog mog druga, i sve mi se činilo da će tu nešto biti. Kako je on izašao iz kola tako sam ja dobio šamarčinu što od Lidije što od mog očuha da mi je glava skoro proletela kroz šoferšajbnu”, rekao je Pervić.
– Oni su me zatvorili u sobu, sklonili mi svu garderobu. Stanovao sam na prvom spratu koji je bio u visini kao da sam na trećem. I ja sam u pidžami izašao kroz prozor, spustio se noktima niz taj zid I bos otišao na Kalemegdan. Ovi to jutro što su prali ulice su me gledali misleći da sam pobegao iz neke ludnice. Legao sam na klupu i gledao u reku i izlazak sunca. Imao sam osećaj da se nikad neću vratiti kući, gotovo je, ja ću nastaviti da se bavim samo drogom, ubiću se samo da im nanesem više bola – rekao je Pervić.
Kasnije je počeo sa travom, a onda je iskusio LSD.
– Ta neka starija ekipa nam je dala LSD po sistemu kuća časti, a posle ćeš normalno da platiš itekako. I onda smo mi tako na LSD-ju odlazili u bioskop. Sednemo u salu, svako na različitu stranu. I onda se dovikujemo. A taj LSD, ako je dobro raspoloženje među ljudima, izaziva histeričan smeh. Toliko smo se smejali da je projekcija prekinuta a nas su izbacili napolje – ispričao je glumac.
Svi su, kako je ispričao, iz te ekipe bili iz dobrostojećih kuća, pa su mogli od džeparca za vreme odmora da kupe LSD. A išli su dotle da su čak i na času duvali lepak. Međutim, na heroin ga je, zapravo, “navukla” jedna devojka! Nije ni slutio u kom pravcu će se njihova ljubavna priča odvijati…
– Jedna devojka, pokoj joj duši, koja je sada mrtva… Ja sam bio strašno zaljubljen u nju… Imao sam motor, “Tomos automatik”, tad sam imao nekih 17 godina. To je tada bilo ne možeš da zamisliš, imati taj motor. I ja je stavim na motor i ona mi kaže: “Ajde, vozi me na Novi Beograd, imam nešto hitno tamo da završim”. Ja vidim njoj nešto nije dobro, a ja tada stvarno nisam ništa znao o teškim drogama. Došli smo do zgrade i ona me pošalje na treći sprat. Za nju sam bio spreman sve da uradim – opisivao je kobnu situaciju Igor.