Zaokruglila sam se kao lubenica, proširena sam u kukovima tata bi često govorio da sam debela… Obolila sam bila od anorexije, jedva se izvukla. Familija me je toliko utuvila u glavu da sam debela, da sam izbjegavala da jedem. I kad bi nešto jela,
otišla bih u wc da sve izbacim iz sebe. Doslovce bi samo pila vodu. Baba bi mi branila da išta uzimam iz frižidera, mater bi mi govorila da sam debela. Tata me zvao krmačom, itd. Sve dok se jednom nisam srušila i završila u bolnicu, doktorica se izderala na moju mater, djete vam je neuhranjeno, zašto gladuje? “Jer je debela” veli mi mater.
Doktorica je skinula moju majicu i pokazala joj je moje kosti. Probljedila je, organi su mi otkazivali jer se nisu imali čim više hraniti. Smatrala me debelom samo zbog mojig okruglih obraza, a nije vidjela moje tijelo zbog široke odjeće.. I dan dan se borim s tim. Molim vas nemojte biti ko moja familija, voli te svoju djecu.
Dečko i ja renoviramo kuću, idućeg meseca će biti godinu dana od početka radova. Prošle nedelje ga pitam kad planira da se sve privede kraju i on mi odgovori da očekuje da se radovi završe do kraja godine. Ne deluje mi izvodljivo i pitam ga da li je realan, obećava da jeste i da će biti tako. Juče ga pita stolar za kad naručujemo nameštaj i odgovara -kraj februara. Osećam se prevareno, izigrano i jako sam povređena što me je slagao zbog gluposti.