Prije 37 godina, 18. septembra 1986. godine, članovi “Crvene jabuke” , putujući na koncert u Mostaru, doživjeli su tešku saobraćajnu nesreću u Jablanici.
Kultna grupa “Crvena jabuka” postoji više od četiri decenije, a iz njihove pjesme se i veseli i plače. Prepoznatljivi po posebnoj emociji koju prenose na publiku od prvog dana uspjeli su da se odupru najnovijim trendovima u muzici u kojima su osjećanja, čini se, na posljednjem mjestu. Međutim, ovaj kultni bend, dok su promovisali drugi album, zadesila je ogromna tragedija koja je rastužila, ali ujedinila cijeli region.
Naime, njihov koncert na mostarskom stadionu “Kantarevac” bio je dugonajavljivan, a trebao je označiti početak ambiciozne turneje mladog sastava. Poklonici njihovog prepoznatljivog muzičkog izraza ispunili su “Kantarevac” do posljedneg mjesta. Koncert “Crvene jabuke”, međutim, nije održan. Niti će ijedan drugi biti održan u istom sastavu.
Članovi orkestra krenuli su s tri automobila i malim kamionetom s instrumentima iz Sarajeva prema Mostaru u popodnevnim satima. Bas-gitarist Aljoša Buha, solist Dražen Ričl Zijo i vozač Zlatko Arslanagić sjeli su u Fiću. Iza njih su u Golfu vozili Dražen Žerić i Darko Jelčić.
Odmah iza Jablanice prema Mostaru Žerić i Jelčić, kao i predstavnici “Atlasa” iz Zenice, organizatora turneje, u “Zastavi 1500” naišli su na veću grupu ljudi okupljenih oko smrskanog Fiće. Nisu imali vremena puno se obazirati, jer su žurili na koncert.
Nažalost, u tom Fići bili su njihove kolege. Automobil se u oštroj krivini zanio, skrenuo na lijevu stranu i uz žestok prasak sudario s kamionom vršačke registracije.
“To je bio težak dan. Mi smo već bili na stadionu u Mostaru, bio je pun, a tek oko pola 8 uveče došla je policija. Scena je bila dirljiva, nastao je muk na stadionu, ugasili su muziku, a kako smo mi krenuli prema bolnici u Mostaru, tako je i sa nama krenula sva ta publika. Ispred bolnice bilo je tri, četiri hiljade ljudi”, prisjeća se Žera tragedije koja je Crvenu jabuku zavila u crno.
Istakao je da je povratak na binu bio neopisivo težak.
“Bilo je teško, ali tu je publika sve odradila. Oni su nam pomogli na početku sa pjevanjem. Publika osjeti kad je tebi teško, pa ti pomogne”, ispričao je muzičar.
Uprkos velikom bolu, suzu nije pustio.
“Nisam plakao, muška suza je najteža. Ako ti plačeš, onda svi plaču. Tako da uvijek mislim da muškarac treba da sakrije tu suzu jer je najteža”, smatra Žera.
I podvlači da “Crvena jabuka” nikada nije imala nikakve protekcije.
“Jabuku niko nikada nije mazio i pazio, nijedna vrata nama se nikada nisu otvarala vezom. Sve smo postigli zahvaljujući našoj publici. Crvena jabuka je meni sve i prestaće da postoji tek kada budem ispod zemlje”, rekao je pjevač prije nekoliko godina.
U junu 1989. godine majka Dražena Ričla je smogla snage i progovorila o strašnoj tragediji za magazin “Ćao”:
“Sjećam se, bila je nedjelja prije nesreće. Svi zajedno bili smo na Romaniji, gdje moj brat ima vikendicu. Bilo nam je baš lijepo. Kad smo se vratili, snaha i brat svratili su kod nas na kafu. Tad je Dražen pričao o predstojećoj turneji, o tom drugom albumu. Ja sam zapamtila dobro njegovu rečenicu: ‘Volio bih da se sve ovo odgodi.’ Kamo sreće da se ikako moglo odgoditi, započela je tada priču.