Zvala sam komsiju da mi pomogne da spremim drva za zimu… Suprug je preminuo pocetkom 2023 godine, ostala sam sama, deca otisla svojim putem. Imas decu, kao da ih nemas pa sve moras sama. Zivim
na selu kako se blizi zima moram da pripremam drva za zimu. Imam tu jednog komsiju koji mi je oslonac, pomogne kada mi nesto treba. Zvala sam ga da mi pomogne da naspremim drva za zimu nesto se
dvoumio (nece gratis) samo sam klekla dole i zazmurela rekla vadi ga… trebalo mu je mnogo, ja sam svoj deo posla obavila posle smo otisli u sumu za drva, pomogao je… ne znam kako za dalje, ubih me da moram nemoralno da se borim za zivot
Kada je krenula situacija sa koronom počela sam da se gojim i ja sam propisala to zato sam bila neaktivna. Prođe karantin, počnem da radim, da vozim bajs ali kilogrami dolazili preko noći. Odem kod lekara – štitna. Odem kod nutricioniste, edokrinologa, dobijem sav uputstva i lekove. Međutim ne može to preko noci da se sredi. Krene leto ja na bazen i vraćam se jedan dan u liftu sretnem komsiku koja je fitnes trener i koja mi kaže ‘Oh pa ti baš imaš samopouzdanja da ideš na bazen’ . Samo sam se nasmejala i rekla da mi za bazen ne treba samopuzdanje već Kupaći i krema za sunčanje. Ne razumem takve ljude. Zar zato što neko ima višak kilograma ne treba da izlazim iz kuće? Zar baš ja sa viškom ne bi trbala da idem na fitnes kako bi to skinula?