Svakog jutra kada odem na posao pošaljem poruku za dobro jutro suprugu jer on još uvek spava kad odlazim. I tako već godinama. Pre par nedelja mi on kaže kako smaram s tim porukama, a ja mislila da mu je slatko. I sad nema više “dobro jutro” poruka
Osnovna škola, 90tih. Izgladnela a roditelji mi nisu plaćali užinu u školi i ubeđivali me da to neću jesti jer miševi trče preko te hrane. Anoreksična ispod normalne težine, doktorka mi prepisala kompleks B vitamina jer su lagali na sistematskom pregledu da sam probirljiva i da neću da jedem. Gledala drugu decu kako jedu, jedna od traumatičnih uspomena bila je kad je dečak iz razreda pojeo mastan burek, namerno kad je završio, obrisao ruke o moju majicu iz zezanja i drugi su me zezali bez razloga. Danas imam 40 godina i 120kg, imam poremećaj ishrane i ne mogu da ga kontrolišem. Jedem samo da ne osetim glad. Pre par godina sam skinula na 80 kg a onda problemi u životu budu okidač da se prežderavam. Urezale mi se slike kako druga deca jedu i uživaju a ja gledam i osećam mirise i taj miris masne majice dok mi krče creva.