Bilo je na koncertu u guzvi… Bila sam sa društvom na nekom koncertu zatim je bila tolika gužva da je ono bilo nestvarno. Iza nas je bio neki lik baš lep i tako smo prvo on i ja djuskali nismo čak pitali jedan
drugoga ni za ime. Negde na pola koncerta on mi je zavukao ruku ispod haljine i tako me je dr dao d le. Nema šanse niko da je to video jer opet kažem gužva je bila nestvarna. On mene tako hvata a meni prija li
prija mislim se vidim pred kraj sam koliko mi je drn ao kli oris. Vidim opet ja niko ne gleda uzmem ga za ruku odvedem do prvog zbuna i lepo me izj ao za 10 minuta dok nisam s sila.
S jednim likom sam se znala površno i iz viđenja, i iznenada smo se počeli družiti pravo puno. Kunem vam se, ja se najviše osjećam kao dama kad sam s njim. Nikad ništa “veliko”, ali sve te male stvari (pridrži vrata, pusti me da prva naručim, donese mi jaknu, pričuva kišobran, nađe mi taxi..) su razlog zbog kojeg se osjećam posebnom. Napomena da nam je 16 godina, i da je ovako odgojen momak u našoj generaciji zaista rijetkost. Evo hoću ovdje ovako anonimno, ali glasno da mu kažem: “Hvala ti puno što se pobrineš da ti se najbolja prijateljica osjeća tako posebno na tih par minuta, vjeruj da mi poprave dan..”