Kako je nije sramota… Radim u knjigovodstvu u velikoj firmi i ne mogu verovati šta sve ima. Ozenjeni i udate se hvataju jedni s drugima, svi pokusavaju flertati s nekim, muskarci se uvaljuju mladim curama,
zene muskarcima. Na poslovnim putovanjima se prase ko s kim stigne… kada su mi ljudi pricali da toga ima u skoro svakoj firmi pomislila sam da preuvelicavaju, a sad vidim da je istina. Vrhunac svega kada sam
ušla u toaletu za žene i zatekla svoju koleginicu kako kleči, bez imalo stida bila sam oterana i rekla da zatvorim vrata sa sobom, rekla sam joj da ne govori mnogo s punim ustima osmehnula se i nastavila. Kako je nije stid, pitam se
Gledam svog dečka i sve mi se čini da je pobrkao lončiće. To što sam nezahtevna, strpljiva, tolerantna i razumna ne znači da mnoge stvari i ne želim, već da nisam histerično, razmaženo derište koje će da ti skače za vratom i ne da ti da dišeš. Sve što od parnetra tražim je njegovo vreme. Ne zanimaju me pokloni, da mi kupuješ garderobu, vodiš na putovanja, jer ne tražim čoveka koji će da me finansira. Tražim nekog kome ću nakon svih poslovnih obaveza da budem prioritet. Izgleda da sam toliko strpljiva i razumna bila da on ovo ne shvata za ozbiljno ni posle više razgovora o ovom problemu. Verovatno će shvatiti kad mi zadnja kap prelije čašu, a tu sam negde, puna..