Kada je moj suprug preminuo moja svekrva resila da mi zagorča život… Moj pokojni muž i ja smo kupili stan zajedno. Kad je on poginuo njegova majka je tražila da prodam stan i dam joj njezinu polovicu stana,
ali njoj ništa zakonski ne pripada, niti je ikad nešto uložila u njega. Ja i dalje plaćam kredit, ovjde žive i moja djeca, a ona bi nas izbacila na ulicu iz mojeg stana. Čak je išla na sud, naravno izgubila i morala platiti svoje i naše sudske troškove. To je bilo prije 16 godina i okrenula je muževu rodbinu protiv nas. Sad
je odjednom sjetila da ima unuke i želi biti dio njihovog života. Moji sinovi su odrasli i sami su odlučili da ne žele ništa s njom. I sad ona priča kako sam ih krenula protiv nje. Uvijek sam joj ja bila kriva. Ne zarumijem takve ljude, niti znam što ima protiv mene. Bitno je da nemam takvu toksičnu osobu u životu.
Nisam mogla izaći u grad jer nisam imala prevoz. To je bio znak mojoj “drugarici” da me više ne pozove ni u budućnosti. Umjesto da kaže ja ću da dođem po tebe ona je pozvala druge a mene više ne. Nikada ona mene nije ni ranije povezla a kada sam ja imala auto, ja sam nju vraćala kući. Ne znam šta sam skrivila da imam takve prijatelje ali znam da se neću raspravljam sa njima zašto me loše tretiraju… Smatram da je svako svestan svog ponašanja i ja mogu da se udaljim od te osobe i odnosa. Šta da radim-da je pitam zašto je loša drugarica ili zašto se ne ponaša kao drugarica? Druženje znači druženje a ne pravljenje budalom osoba koje nazivaš drugaricom… Potežak je ona slučaj. Fazon samo da je meni dobro. Briga je za druge. Ne bi ni imala društvo zbog takvog ponasanja. Sreća je što ima sestru pa najčešće ide sa njenim društvom…