Prošli smo granicu a onda sam saznala da je on moj brat… Još pre 5 godina na proslavi 18tog rođendana kod brata,upoznala sam njega. Satima nismo skidali pogled jedno sa drugog i na kraju smo ostali da razgovaramo celu noć. Ti razgovori su se nastavili danima posle, kao i vidanja. On je tada imao 30,
ja 25 godina i jednostavno smo kliknuli. To je bilo to. Da bih saznala da je on meni jako dalek rod, a porodice ne razgovaraju.. Od tada se nikad vise nismo čuli.Ja tu ljubavi i dan danas ne mogu da zaboravim i sve na svetu bih dala da smo zajedno.Nikad se vise ni sreli nismo, jer on živi u Austriji. Želim
da mu se javim, a ne znam kako. Znam da za nas nema budućnosti, ali on je bio sve ono o čemu sam maštala. Znam da ovo nije moralno, ali ja u tom momentu nisam znala da smo mi ikakav rod, niti mi je bilo ko sugerisao na to. Jedino sto znam da će on uvek biti samo moja želja.
Supruga mi je otvoreno rekla da još nikada nije čula ni vidjela da neko ima prijatelja kao ja, i to ne mali broj, koji su u raznim državama, sa svojim porodicama i da zna da će svaki od njih doći i pomoći mi ako bude potrebno u bilo koje doba dana i noći. Što su dosta puta već i dokazali. Malo sam se iznenadio na to što mi je rekla, pa sam nasamo kasnije i razmišljao o tome. Došao sam do zaključka da su moji prijatelji i ja, svi do jednog odgajani u normalnim porodicama i da nas je svakog džamija i predavanja u istoj oblikovala i odgojila. Hvalim ti Gospodaru na uputi.