3 godine sam u braku. Svađamo se oko dosta stvari. Moram ga napominjati da pere zube, da se depilira, da se kupa barem 2x sedmicno, da mijenja majicu na vrijeme, da ne mirise ruke poslije velike nuzde, nego da ih opere ako smrde… Pored toga imamo konstantno miješanje njegovih roditelja,
a on nikada nije zauzeo stav. Uvijek gleda da se on nikome ne zamjeri i da je sa svima dobar, a većinu nesuglasica on smulja jer meni priča jedno, a roditeljima drugo. Se.a nema nikako jer smrdi dole ja sam gadljiva po tom pitanju. Najradije bih pobjegla od svega toga jer pričanje i trubljenje ne pomaže. Vidim da ni prijateljicama nije bolje u nekim stvarima,
ali one se prilagode situaciji da bi imale mir u kuci. Ja se osjećam kao u nekom filmu gdje sa mužem pola dana ne pričam jer ga molim da zamijeni smrdavu majicu ili zato sto njegova mama određuje sta ću ja obuci. Je li ovo bračni život ljudi moji? Gdje sam ja ovo upala sa 35 godina. Niti se kome požaliti od sramote niti se rastati.