Na početku veze, uhvatila sam ga da mulja nešto sa koleginicom. Prešla preko toga, kao tek je početak. Zatim se petljao sa nekom kadetkinjom. Nemam konkretan dokaz, samo sumnje koje sam ugušila u sebi. Mislila sam biće drugačije
kad se venčamo. Sad se smejem samoj sebi koliko sam bila glupa. Upravo sam našla poruke u kojima komentariše kako na novom poslu ima bolje ribe nego na prošlom, i kako se nešto očigledno dešavalo i na tom prošlom. Gledam u našu bebu i plače mi se koliko sam glupa ispala, jer on neće
imati srećnu porodicu u kakvoj sam želela da odrasta. Samo još da skupim hrabrost da prestanem da budem glupa
Gledam svako prepodne komšinicu kako izvodi mlađu ćerku u parkić da se voze na klackalicu i ljuljašku, dok je muž na poslu, a starija ćerka u zabavištu, i setim se Prilepa 2004, i komšinice sa drugog sprata, kojoj je mlađi sin istrčao sam samcit iz zgrade, golišav, i pravac u park na ljuljašku, a ona u donjem vešu za njim niz stepenice, jedva ga je stigla kod treće ljuljaške, i njenog oca, kako trči za njom, i u rukama nosi njene i njegove stvari, i kako se oboje oblače na sred parka, i ljudi prolaze, i niko niti ih slika, niti im se smeje, niti nešto dobacuje. Ova komšinica da je tako izletela za ćerkicom, završila bi u Dnevniku 2, jer smo takav narod postali.