Imam dete sa najboljom drugaricom od bivse. Nisam je prevario, desilo se slucajno. Posle raskida duze veze, dosla je kod nas da zivi i imali smo tr*jku par puta. Na insistiranje devojke smo prestali da koristimo
za*titu i meni se omaklo. Posle mesec, dva ostala je trudna i njih dve su imale gadnu svadju jer ona nije htela da ab*rtira i drugarica se vratila kod njenih. Njih dve su prekinule kontakte ali sam ja ostao u
kontaktu jer sam je vozio kod lekara, davao joj pare za preglede i slicno. Devojka to nije mogla da trpi i mi smo prekinuli. Danas smo vec par godina u braku.
Šetam trudna sa dvoje dece, sin od tri godine na sred pešačkog odluči da neće da ide i počne da se valja. Ja mu govorim, ustani, kreni, ide auto, upaliće se crveno…on ne reaguje. Povučem ga za ruku, šlapim po guzi i predjemo put. Čim smo prešli ulicu ja čučnem da mu objasnim da je to opasno, da ne sme to da radi… Nije ni plakao, ugledali smo macu i čučnuli da je mazimo. Prilazi mi žena i govori kako ne smem da tako tučem decu i vučem po ulici, da je stao saobraćaj zbog mene. Ona se parkirala i izašla iz kola i narod je komentarisao da me treba prijaviti, eto ona iz najbolje namere da mi kaže pošto ima i decu i unučiće. Ja je pitam a šta sam trebala da uradim? Kaže da ga ponesem. Rekoh joj da sam trudna i da ne mogu da ga nosim… Da se razumemo, nisam od onih što govore batina je iz raja izašla, ali ovo mi je zaista bila kritična situacija. Ko je u pravu?