Govorila sam da necu, dok sam u sebi prizeljkivala… Vraćajući se iz škole svratila sam u poslastičarnicu da kupim sladoled. Kad sam došla na red da platim zaključila sam da nisam imala ni dinar u džepu. Izvinite,
ništa, zaboravila sam novac, rekla sam i vratila sladoled…. Zatim me je iznenada neko uhvatio za ruku to je bio vlasnik. Rekao mi je da nema problema i da ne moram da vraćam sladoled. Kada sam izasla iz poslasticarnice opet se pojavio isti gazda i ponudio mi je da popijemo piće. Ja glupaca mlada i naivna
pristala sam. Dok smo pili piće počeo je da me h ta za noge i bu.in. rekavši mi pa jel si stvarno mislila da ce taj sladoled biti džabe. Nikad brže nisam trčala odjurila sam glavom bez obzira. Srećom uspela sam da pobegnem
Davne 2000-te on gradski mangup, ja obični devojčurak..par viđanja i nestao je iz mog života. I pored toga što nije bilo ništa ozbiljnije, uvek sam osećala čudnu povezanost sa njim i sećala ga se u godinama koje su usledile. 2021 neko me zove na ulici, okrećem se i ne vidim nikog poznatog..a onda kao kroz maglu izranja njegov lik, i stpa se se licem koje me doziva. Stojim i gledam u neverici, prilazi, govori kako je pokušavao da me nađe ali nije uspevao jer sam se odselila kao i on. Izlazimo na piće, dan po dan, mesec po mesec i evo nas sada čekamo našu prvu bebu. Nekim ljubavima je naprosto suđeno!