Imala je sina od 5 godina iz prvog braka, ali meni lično to nije smetalo. Imao sam 21 godinu i protiv volje svih, i roditelja i breće i prijatelja oženio sam je i ostavljen od svih započeo život sa njom. Bio sam ludo zaljubljen u nju i jedino što sam vidio bila je ona, a njenog sina sam volio kao da je moj. Kako je vrijeme prolazilo volio sam je sve više i više, a nakon samo 4 godine braka ona je otišla. Obolila je od karcinoma na želudcu, karcinoma koji se… jako brzo pojavio, jako brzo uznapredovao i … jako brzo mi je oduzeo.
Prošlo je evo 6 godina i moja bol se ne smanjuje, bila je jako dobra osoba, ali jako nesretna… Mislim da je na neki način njen prvi muž sa kojim je bila 8 godina u braku glavni krivac njene bolesti koja ju je košala života. Mnogo toga lošeg je doživjela i proživjela sa njim i sigurno da je sve to ostavilo posljedice po njeno zdravlje. STRES, SIKIRACIJA, TUGA…
Da li je meni kao muškarcu dozvoljeno da imam standarde? Dokle će žene da upiru prstom u muškarce koji imaju standarde i da ih nazivaju raznim imenima? Ako kažem da ne želim da budem u vezi sa ženom koja je debela, ružna, feministkinja, ima decu, puši i pije, izlazi u klubove- odmah se žene uvrede i govore kako sam ženomrzac, kako ih ne poštujem, kako sam zaostao i tako dalje. Žene zahtevaju da njihov partner bude lep, visok, bogat, načitan- drugim rečima sve žele 5% najboljih muškaraca- ali zato ja kao muškarac ne smem da imam ni standarde, ni ukusa i moram da ih prihvatim takve kakve jesu. Ne želim da budem sa ženom čije mi se ponašanje i životni izbori ne dopadaju. Nemam ništa protiv tih žena, ne mrzim ih, samo ne želim da imam bilo šta intimno sa njima. Imati standarde ne znači mrzeti nekoga, samo znači poštovati i voleti sebe. Ali, to ovde izgleda ne važi: čim neki muškarac pomene kako ima standarde odmah se žene uvrede i počnu da ga nazivaju raznoraznim nadimcima.