Sramota je pred roditeljima… Moja verenica ne dozvoljava da je poljubim pred roditeljima. Ne mislim da je zazv lim jezikom. Nego onako na blic kad krenem negde pa se pozdravimo. Meni je to sasvim
normalno, ona kaze da je nekulturno i da je sramota pred roditeljima, ali zato vrlo rado žvalavi moju “surlu” u sobu do sobe naših roditeljima, i kada je upozorim na “glasnocu” ona to ignorise kaze da je
normalno da zena izraze svoju srecu. Pa kad kazem zeni da je normalno pred roditeljima da je poljubim za nju to nije pristojno niti lepo.
Najviše mi se gade roditelji koji sa cigarom u ustima govore deci da ne smeju nikad zapalit’. Sećam se kad mi je mama u rancu pronašla kutiju cigara u srednjoj, zabranila mi se družiti s jedinom prijateljicom misleći da me ona navraća da pušim i da trošim pare na to.. Ni slučajno ona nije bila kriva, ni ćale, ni brat koji su pušili u svakom ćošku u kući govoreći mi da ja treba da se sklonim. Kapiram da sam se više duvanskog dima nadisala nego kisika.. Hvala Bogu prestala sam s pušenjem nedugo nakon što sam odselila, ali poenta priče ostaje ista.