Ofarbala sam se u plavo i počela sam izražajnije da se šminkam… Primetila sam da se muški najviše upucavaju mojoj kolegici koja i nije neka lepotica u licu ali ima dugu plavu kosu. Htela sam da testiram tu teoriju pa sam se ofarbala u
prljavo plavu (jer mi svetlije ne bi stajalo) i nadogradila sam kosu. Pošto sam svetle puti nabacila sam veštački ten i počela se izražajnije šminkati. Momci su mi se više upucavali ali opet ne toliko kao njoj. Nakon toga sam se počela smeškati i biti vesela kao ona i
to mi je zapravo donelo najviše udvarača. Kada se pravim glupa kao što to ona radi onda mogu imati koga god poželim. Interesantno je koliko muškarci vole tupave devojke. Kada si ozbiljna i pametna i zakopčana do grla niko te i ne gleda.
Moj otac je najspecifičnija osoba koju poznajem, težak kao crna zemlja, bezobrazan i sebičan. Slobodno me sada razapnite ovde otkud mi pravo da tako govorim njemu, ali dajem sebi za pravo da kažem šta god. Kao otac je kažimo u redu, tu svoju ulogu je oduvek obavljao tako da ne mogu da kažem ni da je najbolji, jer daleko je od toga, ali ni da je najgori, jer nije ni to. Ako bismo određivali na nekoj skali od jedan do deset bio bi četvorka. Obavljao ju je što je morao i što eto tako treba. Ali kao čovek, kao muž, kao zet, kao prijatelj nije dobar, šta više loš je, jako loš. I žao mi je što ja njega ne mogu da cenim samo na osnovu roditeljstva već i na osnovu njegovog ophođenja prema drugima, najpre prema ostalim članovima porodice, a onda i svim drugim ljudima.