Neki dan me sestra i mama napadaju da su bile kod nas u kupatilu i da su vidjele skupe preparate moje žene. I rekle mi da ne mogu vjerovati kako sam naivan i da radim za njenu kozmetiku. Donijele mi neke jako skupe kreme iz wc dok je žena bila na poslu i stavljale mi ih pod nos i govorile da to
nije normalno. Ja im objašnjavam da žena ima ekzemu i da ima rane po tijelu i rukama i da joj trebaje te kreme a one i dalje. Onda sam poludjeo i istjerao ih van. Kao prvo, moja žena radi, i čak i da nema problem, ima si pravo kupit šta hoće. Kao drugo, samo ja znam koliko puta, pogotovo zimi,
ide po kući i place jer je tijelo boli i svrbi, pa joj mažem kreme i stavljam obloge. A što je najgore od svega, prije par mjeseci ju je moja mama pitala kakve su joj to ruke, i kad je žena rekla ekzema, mama joj kaže “pa stavi neku kremu, ne možeš takva hodati po svijetu”. Katastrofa.
