Bila sam mu ljubavnica, a onda je njegova žena došla da se porodi u moju bolnicu Žene koje odluče da postanu ljbavnice obično znaju da će na kraju najvjerovatnije biti ostavljene.
Ipak, događa se da i ta vrsta bolne veze postane pravi kratki roman, kao ova koju vam prenosimo u nastavku:
“Godinama sam bila u vezi sa jednim dečkom, i kada smo raskinuli, ipak smo nastavili da se viđamo. Bio je moja velika ljubav, kao i ja njegova, ali jednostavno nismo mogli iz nekih drugih razloga da nastavimo. Naše viđanje je trajalo i kada je on započeo vezu sa svojom sadašnjom suprugom, a završilo se kada je ona ostala trudna.
Ja sam inače babica po struci, i ona je, igrom slučaja, došla da se porodi baš kada sam ja radila.
Imala je dug porođaj, deset sati, a ja sam sve vreme bila uz nju kao da mi je najbolja prijateljica.
Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala to malo biće, i kada sam izašla u hodnik da čestitam srećnom tati. On je plakao, vjerovatno od sreće, a ja zato što je trebalo da budem na njenom mjestu.”
Mlada sam i školovana žena, imam dobar posao i maksimalno sam za prava žena u ovom svijetu ali svejedno mi nikad neće biti jasna ta ženska strka oko (ne)uzimanja muževog prezimena. I ne, nisam staromodna a ni zatucana..99% žena sa našeg prostora ponaša se kao je prezime s kojim su rođene neko nacionalno blago i kao da potječu iz plemićke loze. Udala sam se za dobrog čovjeka, volimo se i lijepo živimo. Nisam vidjela ništa sporno u tome da uzmem njegovo prezime. Čemu praviti dramu? Pa ja se udajem za njega a ne on za mene. Jedna faza ženskih života sa udajom i završava i počinje, to je nepobitna činjenica. Točno imam osjećaj da je to jedan od načina na koji pokušavaju zaliječiti svoje komplekse niže vrijednosti. Nikakva ljubav prema prezimenu i ocu, to su puste izlike. Ovdje se radi samo o egu.
