Za dan venčanja bukvalno su nam ušli u sobu… Naše Vjenčanje, je bilo sve osim našeg. Svi su se umiješali u to, i ucijenivali nas. Mi smo htjeli samo sa kumovima otići kod matičara i onda otići za Grčku. Jer naša divna familija je činila sve da nas dvoje rastavi. (Katolkinja i Pravoslavac) Toliko su nas ucijenivali da su mi
doslovce kumu držali zatočenu, da neće mi biti kuma na vjenčanju ako svoje ne pozovem na Vjenčanje.. Već su unaprijed njegovi i moji dogovorili u koju ćemo se Crkvu Vjenčati (Pravoslavnu ili Katoličku) Kako će se naša djeca zvati, gdje će se krstiti i tako u nedogled. Nisu nas uspjeli “nagovoriti” da se crkveno
vjenčamo. Ali su nas uspjeli ucijeniti da oni prisustvuju na Vjenčanju, teror živi. Čak ni za bračnu noć nisu nas ostavili nasamo. Ali rastaviti nas nisu uspjeli. Sad je skoro 10 god od toga. Udaljili smo se skroz od te toksične familije. I dan danas im nije jasno zašto mi s njima slabo komunicramo ???? i zašto smo otišli za Njemačku.
