Dođem kući u 2 i ne vjerujem šta vidim

Žena je ručak taman skuhala, topao još da ne bih jeo hladno. Veš opran, kuća pospremljena. Molim me da ručam i legnem, tako i bilo iako je čudno za nju
U snu me probudi fen za kosu ustanem da vidi šta radi oblači kratku suknju, pali auto i odlazi… znao sam da ide sa nekim, ali sam je ispoštovao vratio se u krevet. Stigla je kasno noću pozvao sam je da razgovaramo o tome gdje je bila cijeli dan, rekla mi da bila poslovno sa kolegom da je poslije ručka išla kod njega u stan. Bila je iskrena i otvorena nisam bio ljubomoran. Razumijem njenu potrebu i želim da živim u mirnom braku, nisam ljubomoran na ženu.”
Imam stvarno ozbiljnih zdravstvenih problema. Moja obitelj uopće ne pita kako sam, mogu li, trebam li pomoć. Muž i ja pomažemo njima kako god i koliko god možemo, a najčešće financijski. Meni novca ne treba, ali bi mi povremeno dobro došla fizička pomoć oko skroz laganih stvari koje, eto, igrom slučaja više ne mogu raditi. Zato moj suprug sve što ne mogu preuzme na sebe, tješi me i uveseljava kad potonem, uvjerava da sam ja njegov JACK POT i nikad-ali nikad se ne ophodi prema meni kao prema invalidu… Nije što je moj, ali čovjek je nevjerojatan! Ne znam što bih bez njega.