Nek’ nam se bog smiluje

Nek’ nam se bog smiluje… Po zanimanju sam majstor pa me je jedna avio kompanija pozvala da im namestim manji kvar u avionu. Tamo me je sačekala i uputila stjuardesa. Ja jesam
majstor za avione i kvarove ali jako poželjan čovek. A ova stjuardesa kao da je bila željna penisa jer me je jela pogledom. Kada sam završio poslić seli smo u kabinu aviona da popijemo kafu. Odjednom je prebacila nogu preko mene a za divno čudo
nikoga nije bilo na pisti. Tako da sam rešio da se malo počastim njenom so nom pogačom a i užitak je i do ivljaj imati od se u kabini aviona. Tako da smo stjua desa i ja u avionu napravili pravu bombu emocija
Kupila sam lutku kao rođendanski poklon za kćerku od prijateljice. Posto ona ima smedju kosu uzela sam lutku smeđe kose, lutka jako slatka. I sretnem ja curicu sa mamom, pitam je sviđa li joj se poklon, i naglasim da sam birala lutku koja će ličiti na nju. Kaže ona, da ne liči i ne sviđa joj se. Pa reko kako, i ona ima smeđu kosu. A curica mi pokaza na svoju kožu. I onda se sjetim da je lutka malo tamnija, možda kao mulatkinje. Malo mi bi neprijatno na prvu, al poslije razmišlim pa šta ima u tome loše što sam curici uzela lutku tamnije kože. Ja to nisam ni primjetila, niti bi mi to predsavljalo problem, zar da djecu učimo da su raličitosti ružne.