Stalno se žalila kako joj iskače sklopka na sat i da moram da dodjem… Inače zovem se Miloš, živim u Banjaluci i sa 20 godina sam se zaposlio u firmi koja se bavi računarima. Vrlo brzo sam se uklopio u ekipu, dosta zanimljiv posao, nije usko vezan za računare i kancelariju, nego ima i terena. Na jednom od tih izleta na teren, konkretno u Sarajevu, onako posle posla umoran ležim i dobijam jako čudan zahtjev na FB za prijatelja. Žena čije mi ime i prezime ništa nije značilo, pomislio sam da je lažan profil al eto prihvatim, muško ko muško. Inače nisam bio u vezi u to vrijeme, slobodan momak pa se moglo.
Nakon par dana dobijam poruku sa tog profila, inače gospođa u ranim 40tim godinama, odličnog izgleda, lijepog lica i kose. Predstavila mi se imenom i prezimenom, rekla da je supruga od mog radnog kolege Nikole i da ima nekih pitanja za mene u vezi njega pa ako sam voljan da joj pomognem. Ja još uvijek mislim da je lažni profil, da neko hoće da se zeza na njegov račun itd. Ne znam šta mi bi i ja napisah ako moze da mi dokaže da je stvarno možda joj i pomognem. Stiže odgovor u vidu slike, uslikala LK, selfi i poslala mi.
Meni onda bi malo lakše povjerovavši da je riječ o pravom profilu. Inače moj kolega Nikola je čovjek 10tak godina stariji od mene, u firmi nije bio nesto naročito cijenjen jer je volio da laže, da muti. Ja bi ponekad sa njim posle posla na kafu, odigrati neki tiket i to je sve, meni nije smetalo što laže, nije radio samnom tako da svejedno.
Pričalo se svašta za njega, da je sa tom ženom pobjegao iz manjeg grada i došao u BL, mene to nikada nije zanimalo jer nisam zabijao nos u tuđe poslove i privatne zivote.
Ta žena, zvaćemo je Suzana mi je poslala poruku, predstavila se fino kulturno i pitala me da li se druzim sa Nikolom ovako privatno. Ja sam fino prihvatio konverzaciju, rekao sam joj iskreno kako jeste, kafica posle posla i to je to. Onda je vec bila direktnija i pitala me kakav je u društvu, prema ženama jer ona osjeća da ima neku sa strane, da je vara i slično. Ja takođe iskreno joj odgovorio da koliko ja znam ne viđa se nisakim, ali nek to uzme sa rezervom jer ja ne provodim toliko vremena sa njim. On posle posla ostaje u kladionici, bingo, aparati i slicno pa vjerovatno kasnije dolazi kući. Suzana mi se zahvalila sto sam joj odgovorio, stekao sam utisak da je ok i prijatna žena. Ja iz kulture sam joj rekao da ako treba još kakvu informaciju neka se javi slobodno.
Za vrijeme studija u Osijeku, živjela sam s cimerima. Nas uvijek oko šestero na katu kuće. Ponekad su to bili i strani radnici. Imala sam sobicu par kvadrata. Mir i slobodu sam žrtvovala za budućnost. Roditelji su mi mjesečno uplaćivali do 200eur, ostalo što zaradim. Često je bilo samo za preživjeti. Diplomirala sam prije skoro dvije god, zaposlila se u struci i nekidan na kredit kupila novi stan od 65 kvadrata. Slijedi vozački i auto. Moji nikada nisu imali mnogo, ali su me uvijek vodili ispravnim putem i zato im hvala!
