Ispovijesti

Ja sam Tina ,35 godina. Udata porodična žena i prije svega vjerna do nedavno

Ja sam Tina ,35 godina. Udata porodična žena i prije svega vjerna do nedavno. Zivim u Republici Srpskoj. Moja firma je organizovala kolektivni doček nove godine u Bjeljini u jednom hotelu . Bila sam oduševljena. Napokon malo vremen za mene da se odmorim od svakodnevnice. Brzinsko planiranje i shoping , haljinica sa dubokim dek teom , samostojeće čarape ,tangice i visoke stikle.

Muž samo bljedo gledao na odlasku , dobio je pusu i uskočila sam sa šeficom u auto i krenuli smo na put. Nakon 4 sata smo stigle , smjestile se u sobu i čekali 21 h da sidjemo na proslavu . Proslava se pretvorila u klasičnu pijanku , a sad zamislite na sta je licili zenski kolektiv od 40tak zena do 40godina i 6 šefova i konobari .Mužu sam povremeno slala pokoji selfi , a on mi uzvraćao da sam mu bas s xy i da bi volio da je blizu mene . To  me je nakako p lilo i osjećala sam da vla m. Bjelo vino mi je počelo mutiti razum , krenule su čestitke u 12 da bi oko pola 1 dobila poruku “ako zelim da odemo na neko mirnije mjesto” sa nepoznatog broja.

Bila dam iznenađena i uvrijeđena jer sam vjerna supruga u dugogodisnjem braku . Odgovorila sam da me ne interesuje , a nepoznati je počeo toliko komplimenata da mi salje a i vino je učinilo svoje da sam se upustila u razgovor .i nakon pola sata dopisivanja mi šalje sliku nadrkanog ku a i broj sobe u koju da dođem. Kao hipnotisana sam se izvukla od šefice i otišla na noge nepo atom muškarcu kao naručena ku a. Pokucala sam , ušla i u polutami me je dočekao jedan od tehničara iz mog kolektiva . Mlađi sigurno 15 godina od mene , zavaljen u fotelji ,raskopčana košulja i hlače i najveći ku u rukama sto sam vidjela do sad .

“Pa gdje si do sad?”
” Nisam mogla prije ,jbg”
“I”
“Šta I”
“Gutam te očima cjelo veče”
” Jesam ja došla samo da mi to kažeš” U tom momentu kao da sam mu dala sva odobrenja , skočio je i na alio na mene .ostala sam samo u čarapama i štiklama g la , prvi put pred drugim muskarcem kako sam u braku

Nervira me što svekar i svekrva ne žele da nam pomognu oko rešavanja stambenog pitanja a znaju koliko je to teže sada nego kad su oni bili mladi. Znam da će svi reći “Njihov stan, njihova odluka”, ali to ne bi bio problem da se oni često ne žale kako su računi i porezi ogromni i da je naporno održavati i čistiti prostor (u pitanju je 4.5-soban stan na Vračaru od 123 m2) i da da bi uštedeli često greju samo dnevnu i spavaću sobu. Moji su radnička porodica iz unutrašnjosti bez mnogo para, te i da hoće, ne mogu nikako da pomognu. Iako muž i ja ne stojimo loše (radim kao farmaceut u apoteci a on je mašinski inženjer u privatnom sektoru), kada se plate kirija, računi, hrana, troškovi oko auta zaista ne ostane novca za neko ozbiljnije planiranje života. S druge strane, taj stan se može prodati za jedno 4000e/kvadrat, oni sebi kupe manji 2-soban stan do 50 m2 i imaju za šta im duša poželi a nama bi značajno utrčali za učešće. Ljudi nekada baš ne umeju da razmišljaju.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Check Also

Close
Back to top button
Close