Prošlo je već neko vrijeme, kako vodimo život bez laži, ali uz puno slobode. Bila sam tada relativno mlada udovica, kad sam upoznala svojeg sadašnjeg muža. Odmah sam se zaljubila, samo se nisam odmah htjela vezati za njega. Što bi ljudi rekli? Bilo nam je lijepo i uživali smo zajedno, iako sam ja, u to vrijeme, uživala istovremeno i s drugim mušk cima.
Moj sadašnj me jednog dana vidio kako se lju kam s nekim likom, slijedio nas i vidio kako sam ga odvela u svoj stan. Jasno da smo se pose li. Sutradan me pitao što sam radila i naravno da sam mu slagala. Jedno vrijeme je to tako klapalo, dok me jednom nije upitao koje su moje sek alne želje. Opet sam mu slagala da imam samo njega i da ne trebam nijednog drugog. Tada mi je rekao da me vidio s tim likom i da zna što smo radili i da ne zna kako će dalje samnom, kad mu već na početku lažem
Moj brat i njegova cura su se razlišli. Imaju jedno dijete. Živjeli su u našoj kući, s mojim roditeljima i sa mnom. Imamo veliku kuću i mogli smo ih smjestiti. Moj brat nije bio cvećka, ali ju je jako volio. Njegov je problem lijenost, trebao se više truditi. Primjerice, spremati, nekada oprati veš, izvesti ju u neki izlazak, itd. Ništa to nije radio. Od same ljubavi se ne živi. Razumijem zašto ga je ostavila. Međutim, ono što ne podnosim je to što mi je vrijeđala obitelj. Svima priča kako je sretna od kada se riješila naše obitelji. Priča ružno o mom bratu, a i ona sama ima 100 mana. On nikad ne priča loše o njoj. Zar nema barem malo dostojanstva… Pred raskid je došla sa svojim prijateljima i nekim likom koji je vrijeđao moju mamu. Sva sreća da tada nisam bio doma jer bi nastalo sr*nje. Ne znam, jednog dana planiram sve ispričati mom nećaku, pa nek se pravda. Mislim da je to zaslužila. Vjerojatno je i sama svjesna koliko je pogriješila.
