Ispovijesti

Imam 41 godinu i radim u jednoj firmi imam četvero djece i muža kojeg volim najviše na svijetu

U firmi sam u smjeni jedina žena, sve ostalo su muškarci, kavaljeri. Moj jedini posao je već 10 godina da ništa ne radim, već da u jednom ćošku ležim i raširenih nogu dočekujem kako se kome digne. Toliko sam aktivna da muž ne dođe na red da me ima po mjesec dana, ali razuman je pa mi ne pravi problem. Ipak sam žena u godinama. Zašto kažem da ga volim?

Volim mog muža zato što mi je kroz cijeli život oslonac, iskreno me voli i drži me kao malo vode na dlanu. Voli mene i našu djecu više od sebe. Ovo našu sam podebljala jer iskreno ni sama ne znam da li je on otac i jednom od njih četvero. Za prvo znam da nije njegovo jer sam zatrudnila prije nego sam sa njim spavala, tako da se rodilo kao sedmače. Ono oduvjek sam bila slobodnije prirode a njega sam baš izabrala da mi bude muž jer sam znala kako je dobar, pošten, u neku ruku naivan muškarac, ali muškarac pored kojeg mi nikada ništa neće nedostajati.

Upoznajem sve više ljudi koji su u braku ili su se skoro vjenčali, i koji pate zbog toga. Ili osjećaju kako su sad “zarobljeni” ili pate za slobodnim životom. Uvijek sam brak zamišljala kao predivnu zajednicu sa osobom koja mi je sve, i da zajedno idemo kroz život. A ne, postalo je teško, dosadno, žao mi je što ne mogu na žurku, i slično.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close