Ispovijesti

Upoznamo ja i drug dve djevojke, predstave se one nama da imaju po 18 godina, na kraju završimo sa njima u mom stanu

 

Na kraju završimo sa njima u mom stanu. Odu drug i njegova, i ostanemo ja i ova moja. Imali mi tu odnose, i ode onda i ova moja. 10 minuta kasnije kuca meni neko na vrata, ja na špijunku, kad ispred vrata dva grmalja od po dva metra. Ja se sasro živ. Na kraju se ispostavilo da je od ove moje drugarica rekla njezinom tati i ujaku gdje smo nas dvoje. Naravno nisam otvorio vrata. Odem negdje u kraj stana, nazovem policiju da hitno dodje, ispričam im da su mi pred vratima dva lika. Policija je ladno došla nakon pola sata, iako je policiska stanica do mog stana dva minuta vožnje autom.

Rodila sam dijete sa urođenom anomalijom, od tada je prošlo pola godine. Ja nemam vremena da se istuširam, da se ošišam, da ne pričam da nisam sebi kupila nijednu majicu da imam poslije poroda da obučem, već nosim ove iz trudnoće. Zbog problema, za dijete moram biti tu 24h sata i osjećam kako polako umirem u sebi. Nikad mi ga niko nije presvukao, ni nahranio. Oblačim se danas da izvedem bebu napolje, dajem mužu da je pridrži dok se obučem, on ne može da je uzme jer igra tiket. Kaže mi da sačekam pet minuta da sastavi tiket. Sve više i više se povlačim u sebe i osamljujem sa djetetom da bih plakala dok on zove kuma da pita kako je odigrao na Lajpcig. Zovem sestru da joj ispričam da imam debila koji ne može da pridrži bebu, da ne pričam o tome da nikada ne šetamo porodično, nego uvijek šetam sama kao luda, više me sramota, sestra mi odgovara da dramim, da pretjerujem. Kada će ljudi shvatiti da ne dramim nego da se zapravo cijeli svijet srušio na moja mala leđa. Imam samo 25 godina.

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close